Kroz sudbinu pet crnogorskih djevojaka uoči Drugog svjetskog rata Jasenka Lalović dočarava našu tradiciju i ono što nas danas određuje kao patrijarhalno društvo. Knjiga prvijenac „S one bande moje gore”, promovisana je u sali Dvorca kralja Nikole u Baru.
- Naša crnogorska žena ostala je na rubu i društvenog i književnog interesovanja. Ova knjiga je mali pomen tradicionalnoj crnogorskoj ženi, koji ona zaslužuje, i opomena zašto smo odustali od sebe. I zato, iako dominiraju ženski likovi, nije tzv. „ženska knjiga” i nije feministička - kazala je autorka.
Novinar i publicista Željko Milović je razgovarao sa autorkom, a fragmente iz djela čitali su glumci Vjera Milić i Aleksandar Mijović.
Knjiga „S one bande moje gore” je njen spisateljski prvijenac iako dugo piše. Govori o našoj tradiciji, tradicionalnoj crnogorskoj ženi, ali i muškarcu, muško-ženskim odnosima i danas pomalo zaboravljenim običajima.
– Tema mi se nametnula sama od sebe, nisam je birala, već je tema odabrala mene. Slijedila sam taj osjećaj, i ona je produkt jednog trenutka u kome sam se zatekla. Nadam se da će naići na pravo razumijevanje, i da neće biti shvaćena feministički, jer se dotiče naše tradicije i naše žene koja zaslužuje mnogo više pažnje - kazala je Lalović.
Milović je objasnio da djelo prati sudbine pet crmničkih devojaka uoči Drugog svjetskog rata.
– Svaka je na svoj način heroina, i svaka je na svoj način tragična. Velika, služi u Paštroviće, vraća se kući, čeka udaju i na kraju biva isprošena i dovedena na način na koji nijedna ne bi poželjela. Bose, koja se udaje mimo svoje volje da bi spriječila krv između zavađenih bratstava, Ilinka, koja od djevojčice koja služi sazrijeva u njen potpuni antipod, Jovanka, koja nosi biljeg ostavljenice, jer je vjerenik pošao sa drugom, a ona ostala za sramotu, i Milica, kod nas bi rekli starđevojka, mentalno iznad svog okruženja, ali znanje i takav stav ne donose ništa dobro, naprotiv... U pitanju su fiktivni likovi, koji su za potku imali stvarne osobe, odnosno osobine stvarnih osoba – kazao je Milović, koji je dodao da se radi o dobroj knjizi.
– Ovdje nema govora o nekom feminizmu, ženskim pravima ili onome što danas zovu „girl power” ideologija. Ovo nije ženska knjiga, već dobra knjiga, a oni koji prate moje nastupe na književnim večerima znaju da taj epitet ne koristim često za govornicom. Ovo je knjiga-film, i tako se može pratiti, kroz brzo smjenjivu radnju i dijaloge. Pet glavnih junakinja jesu žene, ali su isto tako mogli biti i muškarci. Ovo je priča o sudaru civilizacija na mikroprostoru. I ovo je priča o ljubavi ispričana na razne načine. Ne vidi i ne osjeća svako ljubav na isti način. Knjiga obiluje konkretnim opisima, gotovo opipljivim detaljima prirode, kuća, međa, jezera u Crmnici, mora u Petrovcu. Na jednoj strani te mlade djevojke žele da budu viđene, a na drugoj nose duge, sive haljine do poda, da se ne vide prsle gumače. To je taj kontrast između „htjela bih” i „mogu” u njihovim životima - kazao je Milović.
Autorka Jasenka Lalović najavila je nastavak romana.
– U njemu bi trebalo da se pozabavim svim onim temama koje se nameću kao ključne u prvom dijelu, kao i time zbog čega smo se lako odrekli i odustali od sebe – kazala je Lalović, i objasnila da se, iako naslov knjige asocira na Crnu Goru, radi o Paštrovačkoj gori, koja ju je emocionalno odredila.
– Majka mi je Crmničanka, a odrasla sam u Paštrovićima, sa nezaboravnim ljetima kod moje babe u Sotonićima. To je jedan uski lokalitet, i može da se učini da su te dvije strane veoma blizu, a u stvari, jedna i druga strana te iste gore su drugačije i daleke. Ali, to je samo simbolika, jer ovaj roman obuhvata širu priču, problematiku i tematiku - dodala je ona.
Voditeljka programa bila je Ferida Peročević, a u muzičkom dijelu nastupili su profesorice flaute Suzana Bašević i klavira Nikoleta Strugar.
D.S.